beats by dre cheap

.

Image and video hosting by TinyPic

Ne znam u kojem tocno momentu sam se zaboravila, ali jesam, desilo se i to. Zaboravila ko sam, izgubila se i potonula negdje u nekom kutu svijeta u kojem nikada nije postojala jesen. Dugo je vremena proslo. Ponovo znam kako ugledati boje. Ne zalim vise za snovima sto su sruseni, nema veze, odsanjacu nove. Doslo je vrijeme da sebi oprostim. Oprastam sebi sve svoje pogreske. Oprastam sebi sve koji su me povrijedili, i koje sam ja povrijedila. Oprastam sebi lazne prijatelje i lazne ljubavi. Lazne dobrote i prihvatanja. Jer napokon to mogu. Napokon mogu reci da volim sebe, i da ne postoji osoba na svijetu koja to moze promijeniti. Ne postoji postupak koji me moze povijediti. Jer sve sam prosla, uspjela sam prezivjeti ono najcrnje u ljudima. Jesen je i ja sam sretna. Jesen je i ja zasluzujem da svaki dan obojim drugacijom bojom. Sretna sam jer mogu svakog u oci da pogledam, jer ja nikad nisam bila ta koja nekom stavlja sol na ranu. Jesen je i ja volim. Volim punim srcem i dusom. I nisam kriva zbog toga. Mozda se svijet srusio samo da se uvjerim da sve mogu prezivjeti. Jaca sam nego prije. Upoznala se sebe do krajnje granice. Svaki moj dan je jedan veliki tornado emocija, ali ja sam tako izabrala. Sve sam ovo ja izabrala. I da volim. Vise ne zavaravam sebe. Nisam ni sretna ni tuzna. Nemam vise osamnaest kamencica u dzepu, sada ih je dvadeset i pet. I teski su kao olovo. Ali su moji. Kada se uduplaju, nadam se da cu i ja svjedociti svojim snovima i zivjeti ono sto vjerujem. Ovo na slici sam ja. Sretno dijete koje plese po liscu. Volim svakoga ko me voli, postujem sve koji me postuju. Placem kada sam sama. Jer dopustim da me sve dotakne. Jer mi ovdje, na ovom novom mjestu, u kojem sam tek otkrila jesen, sve nedostaje. Kada sam sama srce fizicki pocinje da me boli. Mnogo toga nije ovako trebalo biti, mnogo toga nije fer. Ova ljubav nikada nije trebala da boli. Nikoga. Jer je nesto najljepse, vec godinama. I zato plesem u liscu da bol otjeram. I da nekom osmijeh izmamim. Da budem podrska. Jer najveca je borba njegova. A ja sam samo ljudsko bice, pa ponekad pokleknem i zaboravim da nisam jedina koja se slomila. Zadnjih godina zivot kao da se zaustavio. Dopustili smo da povjerujemo da nas zivot zivi neko drugi. Da moramo nekoga da cekamo da nam nesto odobri, da shvati, da razumije. Ove jeseni smo zapravo tek odahnuli, barem ja. Zainatila sam se samoj sebi, onoj izgubljenoj sebi koja je vise puta bila na granici da nestane. E nece te nestati, ima da ozdravis, ima da iscijelis. Sama. Zato plesem u liscu jer napokon osjetim jesen, osjetim sunce, osjetim zivot u sebi. Plesem da ozdravim... Da mu budem snaga, da mu ponovo budem ono najbolje.

Utociste
http://nekinovisvijet.blogger.ba
02/11/2016 18:53